Odjednom je bio Evenepoel vrhunski biciklist (drugi dio) Baš kada se pojavi ove planine tijekom emisije svjetskog prvenstva, 70 kilometara do kraja, svi su odjednom jako tiho u Smetsersovoj kući. Događa se veliki sudar, s puno Belgijskih majica. Pa da, on stoji tu, s leđnim brojom 13. Čini se da nije ozlijeđen, a košta više od jedne i pol minute da ima napokon novi zadnji kotač. Dakle, Evenepoel se mora kretati za dugu potjeru. On prolazi grupe biciklista kao da stoje. Potjera oda njegov izuzetan kvalitet i sportski mentalitet. To je bilo i vidljiv tijekom njegovog nogometnog doba, kaže Bart. ,,Od svih dečki koji su boravili ovdje, mislio sam da ima on najbolju šansu za razvijanje kao profesionalni nogometaš. On je živio za sport; on je bio na primjer vrlo svjestan svoje prehrane." I biciklizam? Debby: ,,Nikad ga nisam čula o tome. On je bio nogometaš." Ili je ipak bio neki znak? ,,Naravno je biciklizam važno u njegovoj obitelji", kaže Bart. ,,Njegov je otac bio profesionalni biciklist. I Remco se bavio ponekad dodatnim kondicionalnim treningom na bicikl u vikendu kod svojim roditeljima." Dok utrka približava cilj, jasno je kako je Evenepoel puno bolje od svojih vršnjaka. Trideset kilometara nakon sudara pojavio se opet kod voditelja utrke. Umjesto da se malo opušta, povećava svoju brzinu. Jedan po jodan izgube protivnici kontakt s grupom, do trenutka da grupa je samo Evenepoel. Stigne na cilju jednu i pol minutu ranije od konkurencije. ,,Fantastično!", smatra Debby, dok i ona dobiva čestitaka preko WhatsApp-a. U međuvremenu je ušao u sobu i Jesse Giebels (15), talent PSV-a koji sada boravi kod obitelji Smetsers-a. ,,Biciklizam? To nije ništa za mene", on kaže. Vrhunski nogometaš je naravno logičnije. Debby: ,,Nadam se još uvijek da ću jednog dana vidjeti kako će jedan od naših dečki igrati u stadion PSV-a..."

Odjednom je bio Evenepoel vrhunski biciklist (prvi dio) Debby i Bart Smetsers iz Besta jučer su ponosno gledali kako je Remco Evenepoel osvojio svjetsko prvenstvo biciklizma za juniore. Belgijanac je živio kod njih kao mladi igrač PSV-a. Naravno je najlepša nagrada za godine dobre skrbi. Obitelj Smetsers već godinama funkcionira kao obitelj domaćina za mlade igrače PSV-a. Tada su malo stvari lepše nego preboj jednog od ovih dečki kao vrhunski sportaš. ,,Ali nikad nismo mislili da ćemo sada odjednom gledati biciklizam", kaže Debby. I sve to zahvaljujući nevjerojatni meteorski uspon Remco-a Evenepoela. Mladi je Belgijanac igrao skoro tri godine u akademiji PSV-a, otprilike od 11. do 14. godine. Veći dio ovog razdoblja boravio je tri ili četiri dana tjedno kod obitelja Smetsersa. Sada, manje od četiri godine kasnije, on je vrhunski favorit za svjetsko prvenstvo biciklizma za juniore. Evenepoel je ove godine osvojio skoro svaku utrku u kojoj je sudjelovao, i najčešće s velikom prednošću. Dok je prešao s nogometnog terena na trkaći bicikl samo prošle godine. Zato obitelj Smetsers - Debby, Bart i kćer Yinn (16) - gleda pun očekivanja biciklističku utrku na televiziji. Iako još uvijek imaju puno konakta s obitelju Evenepoela, još nisu posjetili utrku. ,,Rekli smo na njegovom osamnaestom rođendanu: 'dođi napokon u utrku u našem području'. A njegov otac se počeo smijati: 'nema planina u Nizozemskoj...'

Kada daje krava mlijeka? Smjeli su nahraniti telad, napraviti krevet od slame za njih i kao bonus čak namusti kravu. Đaci osnovne škole De Tempel bili su gosti farme zbog današnjeg nacionalnog školskog doručka. Mljekar Henrie van Hersel gleda kao pravi učitelj petnaest Eindhovenske školske djece za svojim stolom za doručak. ,,Što treba krava za davanje mlijeka?", pita on. ,,Travu!", odmah je odgovor. To je naravno točno, zato što krava ne mogu proizvesti mlijeka bez hrane. Ipak nije što Van Hersel želi doista čuti. Taj odgovor daje Wiktor (7). ,,Krava najprije treba dobiti bebu", objasni u mješavini nizozemskog i poljskog. Henrie en Mieke van Hersel su aktivni kao 'Klasseboeren'. Oko 25 razreda godišnje posjećuje njihovu mliječnu farmu 't Boterik u Oirschotu. Riječ je ponekad o petgodišnjacima i ponekad o adolescentima koji pohađaju poljoprivredno obrazovanje. Razgovori su naravno jako raznolični. ,,Maženje životinja je važno za najmlađe posjetitelje", Mieke objasni. ,,Kad su ovdje studenti, riječ je na primjer o predmetu kao ciklusu gnojiva." Jučernji razred još imao je drugi cilj. Petnaest ovih đaka stiglo je nedavno u Nizozesmku. Pa je učenje novih riječi neobičan važan dio posjeta. Kao na primjer tele. Ili pile, pijetao i jaje. Maketa s plastičnim farmskim životinjama se čini odličan materijal za lekciju. ,,Kako se zove beba konja?", Henrie pita. Je li to poni? Ma ne, to je ždrijebe! Slučajno je to i omiljena životinja Lavinije (5), tko se preselila u srpnju iz SAD-a u Nizozemsku. ,,I love horses...", ona kaže. Sretan joj je ovaj dan. Poni Pimmetje još treba biti očetkan. To je jedan od puno malih zadataka s čime đaci mogu pomagati. Isto kao hranjenje mlijeka najmlađoj teladi i pripremanje kreveta od slame u staji za starije teliće. Vrhunska stvar za Wiktor slijedi malo kasnije. On već zna kako funkcionira farma jer su i njegov djed i baka u Poljskoj imali krave. Pa gledajte: nakon je mljekar Henrie pokazao kako mora pomusti kravu, uspije izvaditi lijepi mlaz mlijeka iz vima. ,,Neću to zaboraviti cijelog života", zaključi zadovoljna učiteljica Suzanne Brinkert. Htjela bi se vratiti kasnije, s novom grupom djeca iz inozemstva kojoj će predavati u drugom dijelu ove školske godine.

Prva pomoć kod divljih svinja Broj divljih svinja je već godinama u porastu u istočni Brabant. Nakon farmera primijete i ljudi koji se rekreiraju u prirodi više i više prisutnosti ovih životinja. Trkač je dobio veliki šok prošli tjedan kad se njegov pas borbao protiv svinje. Lugar Mari de Bijl je rekao da svi mogu sigurno šetati po šumi, dokle god je pas na uzici. Ima li često problema sa svinjama? ,,Češće i češće. Rekli mi su ljudi iz bogatog dijela Leende-a da se ne usude više ići u šumu s psom. Što se tiče incidenata, uočljivo je da je uključen skoro uvijek pas koji šeta slobodno. Takav pas trči prema svinji. Osobito kad ima prasad, krmača će braniti svoje gnijezdo. To neće pobijediti pas. Svinje imaju veliku snagu, bore se s kljovama. Vlasnik se mora nadati u takvom slučaju da će se vratiti njegov pas bez ozbiljnih ozljeda." Što se događao precizno prošli tjedan? "Trkač je trčao sa svojim psom po šumi i odjednom je pas vidio grupu svinja. Ovaj Rodezijski gonič nije sumnjao i trčao je pravo prema svinjama. Krmače su obranile svoju prasad, dakle je pas ozlijeđen trčao nazad dok ga progonile dvije krmače. Svinje su stajale u razmaku pet metara. Rijetko se događa da svinje napadnu osobu. Pas je imao samo veliku ranu u koži koja je zašila. Sve će biti u redu sa životinjom." Što se može raditi za sprečavanje konfrontacije s divljom svinjom? "Drži svog psa na uzici, to je stvarno najvažniji savjet. Ako ostaneš sa svojim psom na stazama, mala je šansa da će se svinja osjetiti ugrožena. Svinje s prasađu traže zaklonjena mjesta. Ako bude ipak došla svinja prema tebi, najbolje će biti da se činiš toliko velik kao moguće i da praviš galamu. Najčešće će svinja okrenuti: napokon se nalazi daleko od svoje mladunčadi i pratit će taj instinkt." Kad ljudi idu u šumu na Uskrs, koliko velika je šansa da sretnu divlje svinje? "Skoro nema šanse da vidiš svinju, srnu ili drugu divlju životinju na dane s puno šetača. Kad je negdje prometno, tražit ću boravište negdje drugdje. Šansa je veća da sretneš svinju kad je tiho u šumi, oko izlaska ili zalaska sunca."

Prijevod članka IV Teško mi je bilo prevesti ovaj dio teksta. Probao sam nekoliko konstrukcija od kojih nisam siguran da funkcioniraju na hrvatskom... Na primjer 'njegovih 56 krava' ili 'njegovo 56 krava'? Nemam pojma ;-)... --------- Po podu staje Sjaaka Sprangersa u Kaatsheuvelu pomakne se sporo ali sigurno neki niški, zeleni stroj. Njegovih 56 krava ne reagira uopće više na ovu čudnu stvar, a također bi ju bezazlen posjetitelj previdio. Ipak je to jedna od puno inovacija koja čine njegovu mliječnu farmu prijateljski za okoliš i životinje. Stroj skuplja sve krutog gnojiva i dovozi to automatski do rezervoara u stražnjem dijelu staje. Sve tekućeg gnojivo već oteklo je kroz rupice u podu do drugog kontejnera. To se zove razdvajanje kod izvora: čini se jednostavna inovacija s velikim prednostima. Naime, kad bi stavio izmet svih krava na veliku hrpu, emisija amonijaka bi puno veća kao sada. "Uvjeren sam da je prošlo vrijeme gnojevke - kombinacije krutog i tekućeg gnojiva", kaže Sprangers. Izabrao je prije nekoliko godina za radikalnu promjenu. Staja na rubu Drunense Duinena, na mjestu gdje bi obična farma naišla na ogroman otpor. Ali je Sprangersovi planovi bili neobični. Htio bi inovativnu staju za testiranje. I osobito: staviti njegove krave na polje, kako treba biti na livadama oko nacionalnog parka. Nalaze se solarni paneli na krovu njegove staje, koji proizvode energiju i za staju i za još 20 kućanstva. U staji su staze široke i boksevi za ležanje prostrani. "Prošle godine je Sjaak trebao platiti točno nula eura veterinarskih troškova. To je nešto posebno", objavi Henk Antonissen iz Leendena, poljoprivedni savjetnik i razvijač Sprangersove staje.

Prijevod članka III On radi već 13 godina redovito u velikim izbjegličkim logorima, na primjer nakon potresa u Nepalu i Haitiju. Ali tako strašno kao sada na granici između Bangladeša i Mjanmara vidio je čak Michel Rooijackers (51) samo rijetko. "Toliko puno djece koja bjegnu tamo sam", uzdahne. "Stigli su ovdje 580 tisuća ljudi u sedam tjedana, od koga su 60 posto djeca. Svi su vidjeli i doživjeli strašne stvari." Rooijackers, iz Gemerta, koordinira djelatnosti organizacije Save the Children u Cox's Bazaru, gradić u najjužnijem dijelu Bangladeša. Tu je već godinama veliki izbjeglički logor za Rohingje, ugnjetavana grupa muslimana iz Mjanmara. Od 25. kolovoza je sve loše u njihovoj domovini. Nakon napada oružanih Rohingja na policijske postaje počele su burmanske milicije - prema Ujedinjenih naroda - etničkim čišćenjima. Deseci sela su bili spaljivani, stotine tisuća ljudi su krenule bježati. "Kad stignu, nemaju ništa. Često još nose istu odjecu kao kad su počeli svoju bjegu", kaže Rooijackers. Vrlo ga je dirnula priča sedamgodišnjeg dječaka. "Izgubio je svoje roditelje tijekom bjege, pa se pridružio skupini drugih izbjeglica. Hodali su više od tjedna dana prije dolaska u taj logor. Probali smo ponovo sjediniti obitelji u tim slučajima. Drago nam je bilo da smo našli njegovu mamu. Ali smo i čuli da je njegov tata poginuo tijekom bjege." U logoru uz Cox's Bazar nedostaje izbjeglicama skoro sve. Dakle je čilj Save the Children-u poboljšanje primarnih potreba. "Lonci, tave, cerade za šator... A također kabine za građenje zdravstvenih centara. Mnogo djece dolaze tu s ozbiljnom pothranjenošću. Dajemo im dodatke prehrani za dobivanja na težini." Prema Rooijackersu, vrlo su važni i igrališta te privremene učionice. "Ova djeca dolaze tu s ogromnim traumama. Zato im probamo stvoriti sigurna mjesta. Djeca dolaze često sama, dok se nalaze u ranjivoj situaciji. Trgovanje ljudima, dječji rad, seksualna zloupotreba: takve opasnosti uvijek vrebaju." Osobito zato što je položaj prilično bezizlazan. "Ljudi su zapravo bez državljanstva, ne mogu se vratiti uskoro. Nadam se da ostane pažnje za njih, da neće postati zaboravljena kriza."

Prijevod članka II Son en Breugel može izabrati umjetnost za kružne tokove SON EN BREUGEL - Sleteći padobranac, šarena maska ili ipak ogromna podna lampa? Stanovnici Son en Breugela smiju se izabrati koja ću umjetnička djela krasiti kruže tokove na Boslaan/Het Zand-u i Planetenlaan/Kometenlaan-u. Može se izabrati za pet odabranih dizajna još cijeli mjesec. Inicijator Stakenburgfonds je odabrao 'oslobođenje' kao glavnu temu kružnih tokova, a ovaj naziv naravno izazove slobodnu interpretaciju. Tako je Eindhovenski umjetnik Theo Coenen dizajnirao igru crta od savljenih cijevi od nehrđajućeg čelika. Te se oblikuju drukčije iz svakog smjera gledanja. "S malo mašta možeš prepoznati sunce u njoj", on postavi. A kad pomakne maketu samo deset stupnjeva, nastane odjednom nešto drugo. Čak nešto kao čovjek s kacigom; možda osloboditelj. Annelies Schoth i Anne Hudleston Slater iz Son en Breugela oblikovale su plan posebno za kružni tok na Boslaanu. Zato što se nalaze tu već stabla i ulična svjetiljka, koji su elementi njihovog dizajna. "Zapravo preoblikujemo uličnu svjetiljku do podne lampe", objasni Schoth. "Podna lampa spada dolasku kući. Upališ je kad želiš stvoriti zgodnu atmosferu." A gdje to odgovara bolje nego na prvom Sonskom kružnom toku nakon odlaska od autoceste A50? Jeanne Melief iz Deurne-a napravila je dizajn drvenog stupa, pokrivano šarenim komadima stakla. "Ovo staklo je vrlo šareno, ne izblijedi zbog vremena", ona naglasi. Sve četiri strane stupa, koji je visok 6 metara, imaju svoju temu. Za stranu koja izrazi temu 'povezanost', pitat će Melief stanovnike Son en Breugela za pomoć. "Ljudi mogu donijeti lijepe stvari, rado od stakla ili kovine, za pokrivanje stupa."

Prijevod članka I Radim kao novinar u Nizozemskoj. Namjera mi je prevesti katkad jedan od mojih članaka (djelomično) na hrvatski. Čini mi se da je zanimljiv način učenja. U slučaju požara ipak dizalom? 'U slučaju požara ne koristite dizalo!' U skoro svakoj višekatnoj zgradi može se pročitati ovu rečenicu. Ali vjerojatno ne još dugo. Kad nedavno u Roterdamskom neboderu zazvonio je požarni alarm, završio je 80-godišnji stanar dašćući na pola puta stubišta. "Svi su se žurili mimo njega", rekao je Jack van Schoonneveldt, stručnjak protupožarne zaštite u nekretninskoj agenciji VB&T iz Eindhovena. "Taj čovjek je bilo pronađeno 45 minuta kasnije, kad se čini alarm lažni." Opasno za život? "Zapravo nije toliko. Takvo stubište je dobro zaštićeno, može se izdržati neko vrijeme u slačuju požara. Međutim je pitanje: želimo te situacije? Mora li netko tko ne hoda dobro sići stubištem?" Prema Van Schoonneveldtu, fale invalidima često dobri evakuacijski putovi. "Zakon propisuje da zgrade moraju imati odgovarajući ulaz za invalidske kolice, ali ne kako netko može izići van u slučaju nužde. Dok postanemo sve starije i starije, a gradimo sve više i više. Rješenje je već prisutno u puno zgrade, smatra bivši požarni inspektor Geldropa (1976.-1985.). "Instrukcija da se ne smije bježati liftom, već je stara desetljeća. Tehnika se razvijala puno. Zahtjevi suvremenim oknima dizala su viski, na polju ventilacije i izolacije."

Moje putovanje #2 Tri prošlih mjeseca su bili zanimljiva avantura. Vozio sam bicikl oko 4.000 kilometara. I mozak me boli zbog mojih pokušaja za učenje hrvatskog jezika. Moje putovanje je počelo dosta neočekivano. Letio bih od Nizozemske do Grčke, ali ima problema s mojim biciklom. Iako Ryanair piše u svojima pravilima da smije ponijeti bicikl u 'biciklističkoj vreći', nisam prošao kontrolu. Odmah sam odlučio izabrati drugi plan. Nisam pokrenuo bicikliranje u Grčkoj, nego u aviodromu. Moja nova ideja je bila da bih vozio bicikl od Nizozemske do Hrvatske. I mi je uspjelo! Putovao sam kroz Njemačku, Češku, Austriju i Mađarsku. Tri tjedna kasnije sam stigao u Hrvatsku. Tu sam stvarno mogao počinjati učiti hrvatski jezik. Trebam biti iskren: jako je teško. Ljudi mi pričaju prebrzo. Još uvijek ne baš mogu razumjeti razgovore između Hrvata. Kad ja pričam, trebam razmisliti jako dugo o padežima i (ne)savršenima glagolima. Uopće ne razumijem da šestogodišnja djeca već mogu govoriti na hrvatskom... ;-). Još sam vozio jako puno kroz Hrvatsku i Bosnu. Nakon prvog noći u Varaždinu, išao sam dalje u Zagreb. Onda sam vozio prema obali: nakon dva dana u Slunju, popeo sam Velebit i sišao sam u Senj. Nakon toga sam slijedio obalu na jug: ostao sam u Novalji, Zadru, Šibeniku, Splitu i Makarskoj. Kroz Bosnu (Mostar, Konjic, Sarajevo, Travnik, Jajce i Banja Luka) sam se vratio u Zagreb. Prošli tjedan sam letio kod kuće po laptop i auto. I ponedjeljak će početi nova epizoda mog putovanja. Sudjelovat ću u tečaju hrvatskog jezika. Tečaj traja samo tri tjedna. Ne očekujem čuda, ali nadam se da razgovori mi ću postajati malo lakši. -------- Naravno se veselim ispravke, ali mi je i zabavno da vi reagirate i pitate pitanja o mojoj priči; također učim kroz online razgovor ;-).