Jezici

Bok svima,

Jedan od najvećih problema svih koji uživaju u stranim jezicima je činjenica kako odvojiti vrijeme za sve jezike koje učimo, u mom slučaju nije drugčije (ok, but you can also write: ni u mom slučaju nije drugčije).
Hrvatski je mi mi je jako drag. Još pamtim trenutak kad sam se odlučio da ću ga učiti, dogodilo se to u Crnog Gori u jednom malenom, sičušnom  (it is enough to write "malenom". But if you want this is how you write sićušnom) gradu Herceg Noviju.
Još jednom se potrvđujeda  potvrđuje ako se radi nešto što prija (o nečemu što mi se sviđa  "prija mi ručak") , u čemu se uživa, napredak je zbilja jako brz. Svaki dan slušao sam slušao sam neke srpske cajke, hrvatski radio, gledao sam klikove na youtubeu te listao sam neke knjige posvećene domovinskom ratu.
Čini mi se da je hrvatski za Poljake čak lakši nego ruski ili ukrajinski.
Ali ne o tome nisam  sam htio pisati nego o problemu s kojim se nažalost sam suočavam.
Trenutno, bavim se s par jezicima, naime; kineskim, turskim te ruskim. Negdje po strani su još engleski i bugarski i nema šance da nađem vrijeme za sve. Kamo sreće da sam nadaren kao neki moji prijatelji, za njih istodobna nauka istodobno učenje  i 10 jezika ne predstavlja nikakvu poteškoću nikakvih poteškoća.
Najgore što svake godine osječam osjećam jest, da moj hrvatski postaje sve slabiji.
Ide mi se negdje na Balkan, možda u Sarajevo, sjeo bih u Bašcarčiji na Baščaršiju naručio bih kahvu i baklavu, zabrbljao bih se popričao bih s buregdžijom i makar na tren zaboravio da postoji išto drugo.
Balkan je moja droga, utočište, s jedne strane zauvijek ću ostati samo promatrač, s druge svi mi dijelimo jednu slavensku dušu (sjećate li se jedne sjajne balaševićeve pjesme?) i neću moći ostati ravnodušan sa sve ono što se zbiva na jugu.
pozdrav!

Dobar hrvatski!

I mala napomena. Hrvatska nije na Balkanu.

Jezici

Bok svima,

Jedan od najvećih problema svih koji uživaju u stranim jezicima je činjenica kako odvojiti vrijeme za sve jezike koje učimo, u mom slučaju nije drugčije.
Hrvatski je mi jako drag, još pamtim trenutak kad sam se odlučio da ću ga učiti, dogodilo se to u Crnog  Crnoj  Gori u jednom malenom, sičušnom gradu Herceg Noviju.  Novom. ("Novi " je ovde kao pridev, pa je u lokativu nastavak  -OM)
Još jednom se potrvđuje, da ako se radi nešto što prija, u čemu se uživa, napredak je zbilja jako brz. Svaki dan slušao sam neke srpske cajke, hrvatski radio, gledao sam klikove  (kliPove)  na youtube-u,  te listao sam neke knjige posvećene domovinskom ratu.
Čini mi se da je hrvatski  za Poljake čak lakši nego ruski ili ukrajinski.
Ali ne o tome sam htio pisati (Ali nisam o tome htio pisati),  nego o problemu s kojim se,  nažalost,  sam suočavam.
Trenutno bavim se par jezicima  (Trenutno se bavim sa par jezika ,  ili-  koristim par jezika- (u tom slučaju bi bilo koristim kineski, turski, itd..)  ) , naime; kineskim, turskim,  te ruskim. Negdje po strani su još engleski i bugarski i nema šance da nađem vrijeme za sve. Kamo sreće da sam nadaren kao neki moji prijatelji, za njih istodobna nauka čak i 10 jezika ne predstavlja nikakvih poteškoća.  (nikakvu poteškoću - jednina;   nikakve poteškoće-množina - Akuzativ) 
Najgore što svake godine osječćam jest, da moj hrvatski postaje sve slabiji.
Ide mi se negdje na Balkan, možda u Sarajevo, sjeo bih u Bašcarčiji,  naručio bih kahvu i baklavu, zabrbljao bih se s buregdžijom i makar na tren zaboravio da postoji išto drugo.
Balkan je moja droga, utočište, s jedne strane zauvijek ću ostati samo promatrač, s druge,  svi mi dijelimo jednu slavensku dušu (sjećate li se jedne sjajne balaševićeve pjesme?) i neću moći ostati ravnodušan sa sve ono  ( kažemo - ravnodušan prema svemu onome (Dativ)  što se zbiva ...)  što se zbiva na jugu.
pozdrav!

Vrlo dobro .

Pozdrav. 

Jezici

Bok svima,

Jedan od najvećih problema svih koji uživaju u stranim jezicima je činjenica kako odvojiti vrijeme za sve jezike koje učimo, u mom slučaju nije drugčije.
Hrvatski mi je mi jako drag, još pamtim trenutak kad sam se odlučio da ću ga učiti, dogodilo se to u Crnoj g Gori u jednom malenom, sič sićušnom gradu Herceg Novom. viju.
Još jednom se potrvđuje , da, ako se radi nešto što prija, u čemu se uživa, napredak je zbilja jako brz. Svaki dan slušao sam neke srpske cajke, hrvatski radio, gledao sam klikove na youtubeu te listao sam neke knjige posvećene domovinskom ratu.
Čini mi se da je hrvatski za Poljake čak lakši nego ruski ili ukrajinski.
Ali nisam htio pisati e o tome sam htio pisati nego o problemu s kojim se na žalost sam suočavam.
Trenutno se bavim sa se par jezika, cima, naime; kineskim, turskim te ruskim. Negdje po strani su još engleski i bugarski i nema šanse ce da nađem vrijeme za sve. Kamo sreće da sam nadaren kao neki moji prijatelji, za njih istodobna nauka čak i 10 jezika ne predstavlja nikakvu ih poteškoću. a.
Najgore što svake godine osječam jest, da moj hrvatski postaje sve slabiji.
Ide mi se negdje na Balkan, možda u Sarajevo, sjeo bih u Bašcarčiji naručio bih kahvu i baklavu, zabrbljao bih se s buregdžijom i makar na tren zaboravio da postoji išto drugo.
Balkan je moja droga, utočište, s jedne strane zauvijek ću ostati samo promatrač, s druge, svi mi dijelimo jednu slavensku dušu (sjećate li se jedne sjajne balaševićeve pjesme?) i neću moći ostati ravnodušan prema svemu sa sve onome što se zbiva na jugu.
p Pozdrav!

I think your Croatian is really great, keep it up.

If you need any help, feel free to ask me.

If you need classes, you can book them right here: https://www.italki.com/teachers

Have a nice day :)