Corrections · 1
Pečurka u Pripjatu
Ove priča se desila u Pripjatu, tada u zelenom gradu gde ne živi nikakav ni jedan čovek/gde nema ljudi/ne živi niko. Tamo je živela velika pečurka koja se nije plašila se nekorisne nepotrebne slabe radijacije. Ona se smejala se glasno kada su ljudi su kukali zato što jer nisu voleli da što je napušten grad je bio blizu njihovih kućama. Ove reči su bile/bile su joj kao muzika zbog njenih malih ušiju. Ona nije razumela kako ljudi mogu gledati na ovaj grad i kazati da on je to glupo, malo praktično malo mesto sa stanom. Pečurka je volela svoju kuću i ona uvek je rizikovala govorivši da to je to mesto na nivou na koojem gde može živeti samo osoba koja je vesela ili ljuta ima veseo, ljut karakter i voli da živi u mestu u kome nema dobrog, ili bar zvučnika koji je praktičan dobro dođe kada gost hoće gledati besmislen film.
Ali to nije ova priča... To je bilo se desilo kratko pre Božica. U Pripjatu počeli su stizati gosti. Jedan on njih je bio tanak, kratak, uplašen makaron. On se plašio se ljudi koji su hteli su pojesti ga uz neslanu sarmu.
- Zdravo? Zašto ti si ti ovde?
- Ja sam ovde zato što imam veliki problem. Ja sam se selio premeštao na po celom svetu, ali moje putovanje nije bilo ni srećno ni mirno. Putovao sam brzo i konačno mogu da te posetim.
- Dakle, kakav je tvoj problem?
- Ljudi hoće da me pojedu pojesti mene. Da li znaš šta je strašno osećanje?
- Da, znam. To je kao da imaš stalno nož u grlu, ali za mene, tvoj problem je lažni/ne postoji.
- On nije lažni. Moj život je jedna velika laž. Oni čekaju moje suze. Oni hoće ukrasti moj osmeh.
- Ne! To je paranoja! Mislim da ti nisi nimalo optimista.
- Ne znam. Možda da ti si u pravu. - makaron je šuškao odviše velikim kaputom. - Šta mogu da radim kada sam nesrećan?
- Sve osobe su ini (?) ali kada ja nisam srećan, volim da pevam, pucam na cilj, ili skočim sa balkona na prvom spratu.
- Ti si mnogo hrabra. Ako Kad već pucaš, da li imaš automatsku pušku?
- Nemam. Pucam lukom (?). Ja sam zaboravila. Ja takođe volim da palim ognjište i pećem kobasice.
- To mi se viđa. Trampićemo se? Ja dobijem kobaćice, a ti putovanje. Možda i ja ću i ja raditi šta ja volim.
- Šta?
- Volim igrati fudbal i počeo sam pisati knjigu. Često to skupo platim za ovom bolesnom glavom.
- Znaš šta? Ti si mnogo bolja osoba nego ja što sam mislila.
- Loše misljenje o ljudima koje ne znaš to je velika glupost, ali to nije tvoja krivica.
- Idemo jesti kobasice?
- Da, idemo.
To je cela priča koja govori o tome da kada imaš dobar humor i osmeh na licu možeš pomoći ljudima. Situacija, ili mesto gde živiš, nije važna.
Težak tekst!
Want to progress faster?
Join this learning community and try out free exercises!
Don’t miss out on the opportunity to learn a language from the comfort of your own home. Browse our selection of experienced language tutors and enroll in your first lesson now!
Start Learning Today
